Dobrodošli

princ

03.06.2013 u 15:30

Misterije, neobjasnjivi fenomeni i paranormalno... mysterie.heck.in/

Edy	03.06.2013 u 15:35

meni neće da otvori

princ

03.06.2013 u 15:36

Smrt nije uvijek samo SMRT !!! Smrt ima svoj nastavak a to je ŽIVOT. Uz spiritizam i okultizam možemo doći do neočekivanih rezultata. To su područja od kojih nam ponekad zastaje dah u prsima, ali ne mora uvijek biti sve toliko strašno. PARAPSIHOLOGIJA ima mnogo zanimljivih rješenja. U našem ovozemaljskom svijetu mnogo puta sa velikom dozom straha slušamo ili prepričavamo najneobičnije priče o nekim čudnim stvorenjima. Te čudne spodobe mi nazivamo duhovima. Duhovi se obično tretiraju kao maljušna, prozirna stvorenja sa ne baš prevelikom blistavom inteligencijom. Za naše vidno polje oni su nevidljivi. U svijetu je uočeno ili registrirano jako mnogo istinitih slučajeva o prisutnosti duhova ( spirita ). Ljudi koji istražuju i proučavaju život duhova nazivaju se spiritisti. PARANORMALNE SPOSOBNOSTI Da bi neka osoba mogla ući u pravi kontakt sa duhovima mora imati dar paranormalnih sposobnosti, odnosno kod te osobe u moždanom dijelu glave došlo je do aktivacije centra za extrasenzorijalna iskustva. Iako su duhovi za naše golo oko nevidljivi pojedini vidovnjaci uspjevaju ih vidjeti na svom mentalnom ekranu. Neki još tu sposobnost nazivaju - dar trećeg oka. Kod ljudskog mozga ta specifična funkcija dešava se na desnoj hemisferi mozga. Taj dio mozga dopušta nam, da te drugačije energetske pojave registriramo sa moćnim očima naše mente. Obično se vidi na mentalnom ekranu poput nekih slika iz sna. Pojedine nadarene osobe uspjevaju vidjeti i stupiti u kontakt sa duhovima i u budnom stanju, stanju potpune intelektualne bistrine. Za takve sposobnosti, slobodno možemo reći, da su savršene. Neki drugi ljudi uspjevaju stupiti u kontakt sa duhovima tek uz pomoć upotrebe raznih droga, sedativa, alkohola... Sa duhovima se može kontaktirati i uz pomoć hipnoze. Hipnoza je u mnogo slučajeva vrlo opasna, ponekad čak i katastrofalna za psihu hipnotizirane osobe. Mi ljudi duhove uočavamo na razne načine npr. pomicanje predmeta, otvaranje ili zatvaranje prozora, čudni zvukovi, lupanje po zidu ili čak eksplozija, dodir ili zagrljaj ruke na bilo koji dio našeg tijela, jak smrad, savijanje ili zamotavanje tepiha, gotovo materijalizirano ukazanje neke drage - mrske ili nepoznate osobe, neočekivano paljenje ili gašenje svijeća - rasvjete, vjetar koji lupa u prozor, hrana koja se iznenada pojavljuje ili nestaje, otvaranje ili zatvaranje vrata ili prozora, iznenadno noćno buđenje – no, tijelo se ponaša kao ukočeno, mrtvo,.. Postoji još jako mnogo drugih manifestacija koje dokazuju postojanje duhova, a koje su od strane znanstvenika još uvijek nerazjašnjene. Ako se u vašoj kući dešavaju slične pojave to samo potvrđuje želju tog duha ili duhova da s vama žele stupiti u kontakt. Vi s njima možete stupiti u kontakt na isti način njihovog pojavljivanja. Iz tog međusobnog kontakta, siguran sam, možete otkriti neočekivane tajne. Osim dobrih duhova postoje i oni loši, zločesti, zli koji mogu utjecati na negativne odnose u našoj kući i djelovati vrlo negativno na naše misli. Što mislite kakav je osjećaj kada vas takav jedan duh probudi negdje oko ponoći? Od tih negativnih stvorenja trebamo se znati obraniti i zaštititi. Mi ljudi moramo shvatiti da su duhovi dio prirode koja nas okružuje. Zrak koji udišemo, shvatimo to, prepun je najrazličitijih duhova. Jedna kratka formula glasila bi ovako » ENEGIJA JE DUH, DUH JE ENERGIJA «.

princ

03.06.2013 u 15:43

Duhovi nisu oduvijek bili «popularni», iako postoje u najranijim povijesnim zapisima i kulturama, cijeli taj boom ghost huntera potaknut je jednim događajem iz tek 19. stoljeća. 1848. godine u državi New York u kući John Fox-a počele su se događati čudne stvari. U biti Johnova obitelj nije prva koja je svjedočila tim čudnim događajima, pričalo se da su i ljudi koji su tu živjeli prije također doživljavala neke neobične stvari. Događalo se nešto šta je danas česta pojava u mnogim domovima, čudni zvukovi i škripanja po noći koji su budili i plašili cijelu obitelj. Taj se obrazac ponavljao iz noći u noć, dok njihova najmlađa kći Kate nije to «nešto» nazvala «gospodin Splitfood». Kate je pljeskala dlanovima, a «gospodin Splitfood» joj je odgovarao kucanjem u istim obrascima kao njeno pljeskanje. Vijest o duhu se brzo proširila i ljudi su dolazilo kod Fox-ovih postavljajući duhu pitanja na koje je mogao odgovoriti kucanjem. Uskoro su uspostavili i cijeli sustav šifri te je «duh» ispričao svoju priču. - On je bio stanar te kuće, te je ubijen i zakopan u podrumu. I doista, nakon istraživanja, u temeljima kuće su pronađene kosti čovjeka. Kako su se čudni događaji nastavili prvobitna znatiželja ljudi pretvorila se u strah, a cijela obitelj postala je senzacija. Uspostavljeno je da se kucanje javlja samo u prisutnosti djevojčica. Održavane su i seanse na kojima je dolazilo do pomicanja manjih stvari samih od sebe, te do levitacije stola. Naravno skeptici su pokušavali dokazati da se radi o prevari, pretpostavili su da djevojčice same proizvode zvukove kucanja, no pomicanje i levitacija predmeta nikad nije objašnjena. Pitanje i dalje ostaje otvoreno da li se tu radi doista o paranormalnom slučaju, te se tada konkretno može govorit o poltergeistu («bučnom duhu») ili je sve samo jako dobra prevara, no taj konkretan slučaj pokrenuo je masovni spiritizam, vjerovanje i istraživanja duhova.

princ

03.06.2013 u 15:45

Dvorac Fyvie, ukleto mjesto koje se smatra vrhuncem škotske arhitekture dvoraca nalazi se 50 km sjeverozapadano od poznatog grada Aberdeena. Sagrađen je u 11. stoljeću i u svojoj povijesti bio je u vlasništvu 5 velikih obitelji. Prokletstvo Fyvie vezano je za legendarnog Thomasa Rhymera. Rhymer je bio doista tajanstven čovjek za kojeg se smatralo da je ljubavnik vilinske kraljice, te kada je umro smatralo se da ga je ona odvela. A ona realnija strana priče kaže da su Rhmyera ubili razbojnici. Prema zapisima koji govore o njemu, vrata Fyviea bila su otvorena 7 godina i 1 dan u iščekivanju njegove posjete. U zapisima je također zabilježen njegov zastrašujući dolazak:” Pred divnom zgradom pojavio se iznenada, praćen snažnom olujom koja je otkidala lišće s drveća, a ulazna vrata dvorca zatvorila su se uz glasan prasak. Dok je oluja oko njega bjesnjela, tamo gdje je stajao nisu se micali vlati trave niti dlake na njegovoj bradi.” Nakon ulaska u dvorac i dramatičnog nastupa Rhmyer je izrekao zlokobno prokletstvo: “Fyvie, Fyvie, nećeš napredovati dok su u tebi 3 kamena, jedan u najstarijem tornju, jedan u odaji za žene, jedan u vedenim vratima, a ta tri kamena nikada nećeš pronaći.” Od trenutka kad je izrečeno prokletstvo nije se rodio nadljednik. Od 3 spomentua kamena pronađen je samo jedan i to onaj iz odaje za žene. On se danas nalazi u odaji za povelje. Nekad je suh, a nekad je zdjela u kojoj stoji napunjena vodom. Prva od tajni datira iz 1601. godine, a tadašnji vlasnik dvorca bio je Alexander Seton. Njegova supruga Lilias je navodno umrla kad je saznla da ju muž vara s drugom plemkinjom. Nedugo nakon smrti svoje supruge se oženio sa spomenutom plemkinjom, Grizel Leslie. Njihova soba nalazi se na visini od 15 metara, a u nju vode samo jedna jedina vrata. 27. listopada 1601. godine godine nakon ponoći par je još uvijek bio budan. Čuli su uzdahe na balkonu, a kad je Seton provjerio na balkonu nije bilo nikoga. Balkon je bio vrlo visoko uzdignut, te je bio pristupačan jedino ljestvama. No, ujutro su našli na rubu nešto uklesano velikim slovima. Slova su bila okrenuta naopako i pisalo je ime njegove prve supruge. Slova su velika 7 cm te još uvijek tamo stoje. Nikada nisu našli neko logično objašnjenje kako su nastala. Nakon toga se u dvorcu počeo pojavljivati duh, “Dama u zelenom” kojeg je obasjavala neka čudna plavo-zelena svjetlost.. “Dama” se ukazuje samo noću, a mnogo svjedoka tvrdi da ju je vidjelo. Neki sutvrdili da im se poklonila no oni su ujutro pronađeni mrtvi. Najnoviji paranoramli događaji datiraju iz razdoblja Prvog svjetskog rata. Kanadski general smatrao je te priče o nadnaravnom glupostima. General se probudio i vidio da nije ugasio svjetlo. No kad ga je ugasio, a zapravo ga je upalio, a onda opet ugasio pa je shvatio da je soba opet osvjetljena. Teka tada je primjetio paranormalni fenomen. General tu noć probdio, a svjetla su pred zoru nestala, a on se zakleo da više nikada neće doći dvorac. Posljednji vlasnik Fyvie bio je lord Leith, koji je umro 1925. godine. Od tada je dvorac zatvoren za javnost. Prolaznici i lokalno stanovništvo i dalje tvrdi da i danas viđaju “Damu u zelenom”. Zapisi i svjedoci također tvrde da u prostorijama dvorca često vladaju oluje i hladnoće osobito u toplim danima.

princ

03.06.2013 u 15:47

Dana 10. kolovoza 1901. u popodnevnim satima ravnateljica fakulteta Charlotte “Annie” Moberly i ravnateljica škole Eleanor Jourdain, šetale vrtovima dvorca Versailles i tražile zgradu koja se zove mali Trianon. Ogledavajući se, opazile su da ljudi nose čudnu odjeću koja se nosila u Francuskoj prije revolucije u osamnaestom stoljeću. Na stubama vrtne kućice stajao je čovjek također u starinskoj odjeći čije je lice bilo puno ožiljaka od vodenih kozica koje su bile uobičajene u osamnaestom stoljeću. Kad su došle do Malog Trianona, Moberli (ali ne i Joudain) vidjela je ženu u haljini iz osamnaestog stoljeća kako crta drugu ženu koja je jako sličila na suprugu kralja Luja XVI.-Mariju Antoanetu! U svojoj knjizi Pustolovina,dvije su žene izrazile mišljene da su ili vidjele duhove iz 1780-ih godina, ili su otputovale u prošlost.Tada su se javili i drugi ljudi koji rekli da su imali slična iskustva u Versilleskim vrtovima. Nadalje učiteljica Clare M. Burrow navodno je prošla kroz vrata u vrtu za koja se poslije pokazalo da su zapečaćena više od jednog stoljeća. U knjizi Duh Trianona Michael H. Coleman zaključuje da su dvije žene vjerojatno neočekivano naišle na glumce u kostimima koji su uvježbavali kazališnu predstavu. Ali kako onda objasniti zapečaćena vrata gđice Burrow? Jednako je tako žena tvrdila da je u vrtu vidjela oranicu. Međutim, vrtlari su joj rekli da oranice nema, ali da je bila tu za vrijeme vladavine Luja XVI

princ

03.06.2013 u 22:28

Međunarodna skupina stručnjaka predvođena američkim arheolozima možda je u močvarnom području južne Španjolske napokon pronašla Atlantidu, mitski grad koji je po pretpostavkama potopio gigantski tsunami. Kako bi riješio tu višestoljetnu misteriju, tim arheologa radio je dvije godine i koristio se digitalnim mapiranjem, podzemnim radarima, podvodnom tehnologijom i satelitskim fotografijama potopljena grada u blizini Cadiza, u južnom, ali atlantskom dijelu Španjolske. Tamo, potopljenu u prostranim močvarama nacionalnog parka Donana, stručnjaci smatraju da su pronašli drevnu Atlantidu. - "To je snaga tsunamija", rekao je glavni istraživač Richard Freund, profesor na sveučilištu Hartfordu u Connecticutu. "Teško je razumjeti da val može izbrisati otok promjera sto kilometara", dodao je. Freund je također rekao da je u središnoj Španjolskoj otkriven i čudan niz "memorijalnih gradova", koje su po uzoru na Atlantidu gradili stanovnici izbjegli s nje. To je znanstvenicima dalo dodatne dokaze i uvjerenost da su blizu Cadiza pronašli "glavni grad". Stanovnici Atlantide koji su se uspjeli spasiti pobjegli su na kopno i tamo izgradili nove gradove, rekao je Freund. Otkrića njegove skupine bit će predstavljena u nedjelju navečer u posebnoj emisiji "Tražeći Atlantidu" na televiziji National Geographica. Iako je nemoguće sa sigurnošću znati da se baš radi o Atlantidi, Freund je rekao da ga je pronalazak spomen- gradova uvjerio da je u pravu. "Pronašli smo nešto što još nitko nije vidio, nešto što nam daje dodatnu vjerodostojnost, posebno u arheologiji, i cijeloj priči daje puno više smisla", rekao je. Grčki filozof Platon pisao je o Atlantidi prije 2600 godina, opisavši je kao otok smješten ispred "Heraklovih stupova" kako se Gibraltarski tjesnac nazivao u Antici. Koristeći se Platonovim opisima, znanstvenici su su fokusirali na spoj Atlantika i Mediterana kao najvjerojatniju lokaciju te izgubljene civilizacije. Freund kaže da su tsunamiji u tom području dobro dokumentirani. Jedan od najvećih, veličine današnje deseterokatnice, pogodio je Lisabon 1755. godine. Rasprave o tome je li Atlantida uopće postojala traju tisućama godina. Platonovi "Dijalozi" iz 360 godine prije Krista jedini su poznati povijesni izbor o tom mitskom gradu. Platon je zapisao da je otok nazvan Atlantida "u jednom danu i noći... nestao u morskim dubinama". Freund i njegova skupina planiraju dodatna iskapanja na mjestu na kojem vjeruju da se nalazi Atlantida i oko tajanstvenih 200 kilometara udaljenih gradova na španjolskom kopnu.

princ

04.06.2013 u 20:35

5 NAČINA NA KOJE BI MOGLI POSTATI BESMRTNI Besmrtnost je kroz tisućljeća bila nedostižni san, kojeg su naganjali vračevi i svećenici, kraljevi i tirani, a koji je ponekad pokretao i cijele religije. Danas, uz napredak znanosti i medicine, ostvarenju tog sna smo bliže nego ikada. Postoji više načina na koje se može zaobići "rok trajanja" ljudskog tijela i uma, a neke od eksperimenata i tehnika koje se već provode opisala je ekipa s Crackeda... 5. Oslobađanje potencijala naših gena Jedina stvar koja nas sprječava da živimo dugo poput vampira ili Highlandera je prokleti enzim, zvan telomeraza. Ako ste tvrdoglavo odlučili doživjeti doba u kojemu su lignje evoluirale u šumsku vrstu koja se njiše s grana (postoji takvo predviđanje), morate biti svjesni činjenice da starenje, iako ga mi tako doživljavamo, nije neka svemirska konstanta. Degeneracija naših stanica, koja uzrokuje starenje tijela i bore na licu, zapravo je rezultat određenih mehanizama, koje znanstvenici tek otkrivaju. Prema onome što danas znamo, starenje nije nešto neizbježno. Priroda nam nudi pregršt primjera životinja koje, ako ih se ostavi u povoljnim uvjetima, mogu živjeti praktički vječno. To uključuje kornjače, neke vrste meduza i neke biljke. Naš krvnik, telomeraza, je enzim koji obavija krajeve naše DNA i sprječava razmotavanje, poput onih plastičnih kapica na krajevima žniranaca. Nažalost, svaki put kad se stanica podijeli, jedan dio telomeraze se gubi u nepovrat, što znači da rast i regeneracija oštećenih tkiva u tijelu uništavaju mogućnost neprekidnog, i to točnog, obnavljanja. Eksperimenti s "besmrtnosti" usmjereni su upravo na očuvanje telomeraze. Ako znanstvenici uspiju spriječiti gubitak telomeraze, proces starenja mogao bi se zaustaviti ili čak obrnuti. Mladost više ne bi bila potraćena na mlade, već totalno razvaljena od strane staraca, koji bi svoju mukom stečenu mudrost u trenu prodali za jedne dobre orgije. Tajna vječnog života zaista jest u našim genima. Genska terapija, odnosno manipuliranje gena unutar naših stanica, više nije vizija iz SF filmova, treba je samo usavršiti. Ray Kurzweil i Terry Grossman vjeruju da ćemo s vremenom moći blokirati gene koji izazivaju bolesti, kao i uvesti potpuno nove gene, koji bi nam pružili nove sposobnosti, poput mijenjanja boje očiju ili svijetljenja u mraku. Ništa od nabrojanog neće vas, naravno, spasiti od požara ili prometne nesreće, ali poanta je u tome da nema razloga zbog kojeg bi životni vijek morao biti ograničen na 80 ili 800 godina. 4. Pohranjivanje uma "Upload" uma je upravo to, pohranjivanje cijelog uma neke osobe u kompjuter. Iako zvuči kao filmska nebuloza, iznenadili biste se koliko smo se približili ovoj opciji, pogotovo hardverski. Procjene oko vrste i brzine hardvera potrebnog za oponašanje ljudskog mozga još su uvijek nepouzdane jer naš mozak podatke pohranjuje na potpuno drugačiji način. Na primjer, ako zbrojimo sve neurone, ukupan kapacitet je tek nekoliko gigabajta, što je manje od USB-a veličine nokta. No, mozak koristi fleksibilan sustav pohrane informacija kojim u naše glave uspijeva ugurati oko 2,5 petabajta (2.500 terabajta) podataka. Takve brojke već smo dostigli - Blizzard koristi oko 1,3 petabajta samo za World of Warcraft. Očito je da još uvijek nemamo kompjutere koji su sposobni oponašati ljudske misaone procese, no to je uglavnom zbog toga što ne znamo dovoljno o tome kako mozak rekreira sjećanja i pristupa podacima. Tehnički dio je, dakle, spreman - već postoje funkcionalna neuronska sučelja, kao i prave simulacije životinjskog mozga, koje vrte superkompjuteri. Sve su to prvi koraci prema konačnom rezultatu - digitalnom snimanju ljudskog uma. Rezervne kopije bi se mogle iskoristiti u slučaju nesreće. Kad emulacija cijelog mozga postane realnost, način na koji poželite nastaviti postojati ograničen je samo maštom - robot, kiborg, umjetno stvoreno biološko tijelo... Ovo posljednje je malo problematičnije jer još nije jasno kako bi se pohranjeni podaci ponovno prebacili u živo tkivo. Zamislite da se možete ostaviti u kompjuteru i cijeli život provesti u WoW-u ili ultrarealističnom porniću. Pohranjivanje uma moglo bi biti dobar izbor upravo jer nije toliko invanzivno, ne uključuje injekcije ni nekakve stravične zahvate - jednostavno se prikopčate na kompjuter i opalite "Save". Pa što ako će Sunce za par milijardi godina umrijeti, jednostavno vas prebace na svemirski hard. Trpanje ljudi u kompjutere moglo bi postati realnost za nekih 50-75 godina, dok liberalnije procjene govore o 2030. Sve je to, ipak, nagađanje. Neka predviđanja od prije 30 godina danas izgledaju smiješno i glupo, ali s obzirom na brzinu napredovanja informatičke tehnologije, 50-75 godina možda i nije toliko nemoguće. Usporedite bušene kartice od prije par desetljeća i današnji superkompjuter ili iPad. 3. Rekonstrukcija stanica i nanotehnologija Mikroskopski strojevi i materijali koji su u stanju popravljati i graditi stvari na staničnoj razini za naše su doba otprilike kao nuklearna energija za ljude iz '50-ih - nevjerojatna tehnologija koja će na kraju stvoriti užasna čudovišta i uništiti svijet. Kad se govori o nanotehnologiji, lako je pretjerati s očekivanjima i ignorirati ograničenja, kojih će biti. Znanstvenici su dosad, izgradnjom sintetske molekule koja se sama preslaguje u nanovlakna, uspješno rekonstruirali optički živac slijepog hrčka. U tijeku su i eksperimenti s izgradnjom nanorobota koji bi pronalazili i ubijali stanice raka. Kurzweil smatra da smo od besmrtnosti, postignute uporabom nanotehnologije, udaljeni samo 20 godina. Iako je Kurzweil iznimno optimističan tip, koncept je dobar: radi se o naprednijoj i manje invanzivnoj metodi koja bi medicini omogućila otkrivanje i liječenje bolesti i ozljeda na staničnoj razini. Zaneseni Kurzweil ide još dalje. Prema njegovim predviđanjima, ako nanorobote dovoljno smanjimo i povećamo im raspon sposobnosti, mogli bi postati umjetne jezgre naših stanica. Posao bi obavljali brže i efikasnije od ovih usranih jezgri koje nam je uvalila evolucija. Umjesto kupovanja zdrave hrane i raznih praškastih preparata, mogli biste naručiti nadogradnju crvenih krvnih zrnaca i prilagodljive sise, za sve one samotne noći vašeg novog vječnog života, kad ni World of Warcraft i kanta sladoleda nisu dovoljni da ispune prazninu u duši. 2. Kloniranje dijelova (ili cijelog) tijela Kloniranje ljudi, iako ga dosad nitko nije izveo, nije nemoguće. Kloniranje dijelova tijela čak je predloženo kao način na koji bi si ljudi višestruko produljili životni vijek. Radi se o dvije opcije: Prva je mogućnost proizvodnje novih, zdravih organa koji su doslovno napravljeni od vas, pa ih tijelo neće odbaciti. Njima bi se, po potrebi, zamjenjivali organi s kojima ste rođeni. Ideja nije loša, s obzirom da ljudi najčešće umiru upravo od zatajenja nekog od vitalnih organa (u Americi je to najčešće srce). Mogućnost neprekidne zamjene dijelova tijela zaista bi mogao biti jedan od načina za postizanje besmrtnosti, pogotovo jer je moralno manje upitan od kloniranja cijele osobe. Druga metoda najvjerojatnije nikada neće zaživjeti, jer uključuje kloniranje cijelog tijela i presađivanje mozga iz starog. Osoba bi na taj način u roku od jednog dana mogla skočiti sa 70 na 20 godina. Problem s ovim procesom leži u nužnosti ubijanja klona, vađenjem mozga, ili stvaranju tijela koje od rođenja nema moždanih funkcija. I dok su opisane metode svakako mogućnost, teško da će zaživjeti na Zapadu.

martin

05.08.2016 u 18:28

Neobične priče.