Venčanje

Cika Niki

04.04.2015 u 11:06

Vjenčanje Sve je teklo po planu.Kao na
filmu.Pravo,filmsko vjenčanje.Mladenka se
približavala oltaru dok su orgulje svirale.Ježila
sam se.Napokon moja jedina sestra se
udaje.Starija je od mene naravno da se udaje
prije mene,uostalom ja sam tek našla
dečka.Drago mi je da je i on na
vjenčanju,imam pratnju to je lijepo.Pa bar je
bilo lijepo,dok...Dovraga,rasplačem se kad
god se sjetim.Gdje sam stala?Da.Moja sestra
se približavala oltaru i bila je sretna kao
nikad u životu.Pogledala sam u prozor i znam
da sam vidjela sjenu kako je prošla izvan
crkve kraj prozora,ali tad sam mislila da mi se
pričinja.Svećenik je započeo ceremoniju i
nastupila je grobna tišina.Bilo je toliko tiho
da sam čula disanje ljudi iz prvih
redova.Nešto sam zapazila krajičkom
oka,nekakvu kretnju,pogledala sam desno
prema zidu,ali tamo je bila samo slika nekog
svetca koji drži mač i zabija ga u nekakvo
tamno stvorenje.Možda je to arhanđeo koji je
srušio Lucifera u pakao,ne znam.Moj dečko
me je tiho upitao:“Što je bilo?“.Rekla sam da
mi se nešto učinili,ali da je sve ok.Sve se
odvijalo dobro.Sve dok nije došao trenutak za
stavljanje prstenja.U trenutku kada su si moja
sestra i njen muž stavili prstenje svijetlo na
lusteru je počelo treptati.Zanimljivo je to što
je moja sestra htjela obaviti vjenčanje u
noćnim satima kad se spusti mrak,to joj je bio
san.Luster je bio ogroman i osvjetljavao je tu
veliku crkvu.Nitko nije previše bio zabrinut
zbog treptanja svjetla,vjerojatno nekakav kvar
ili smetnja izvana mislili su.Dalje je sve bilo
ok.Sve dok nisu išli potpisati papire.Mladenci
su se približili oltaru,prvo je krenula potpisati
moja sestra.U trenutku kada je pritisnula
olovku na papir,svjetlo je zatrepetalo par
puta i ugasilo se.Ogroman luster lagano se
zanjihao i osjetila sam hladan povjetarac na
leđima,ali vrata su bila zatvorena.Svjetlost je
jedino stvaralo nekoliko svijeća na oltaru i na
zidovima iznad slika.Pogledala sam u sliku
koju sam gledala prije nekoliko minuta.Tamno
stvorenje nije bilo na slici,samo anđeo s
mačem i štitom.Pogledala sam prema
oltaru,mladenci su gledali prema klupama u
ljude,a svećenik se okretao oko sebe kao da
je nešto tražio.Primila sam dečka za ruku i
čvrsto stisnula.Opet sam osjetila hladan
povjetarac na leđima,u tom trenutku sve
svijeće su se ugasile. U crkvi je nastao
žamor.Začuo se glasan,tupi udarac koji je
odjekivao crkvom.Svijetlo se vratilo na
sekundu,ali se brzo ugasilo.Uspjela sam
jedino vidjeti da je križ iza oltara,koji je bio
poprilično velik,krvavo crven,a kip Isusa visio
je naopačke.Znam da su i drugi to vidjeli jer
su svi uzdahnuli sa užasom i moj dečko je
pojačao stisak na ruci.Svijetlo se vratilo
ponovno,ali isto samo na sekundu ili
dvije.Kada sam vidjela trnci su mi prošli kroz
kralježnicu i strah mi se širio tijelom.Iza
svećenika stajala je tamna silueta čudnog
oblika,crvenih očiju.Nakon nekoliko sekundi
kada se svijetlo ugasilo začuo se muški vrisak
i zvuk probadanja mesa.Svijetlo se
upalilo.Ljudi su počeli vrištati,a mladenci su
stajali svako sa svoje strane oltara i sa
užasom gledali prizor.Svećenik je bio pribijen
na križ na mjestu gdje je nekad bio kip
Isusa,krv mu se slijevala iz dlanova i niz
lice.Beživotno je visio.Svjetlo se ugasilo,a
ljudi su potrčali prema izlazu.Svijetlo se
ponovno upalilo,ali tada su ljudi počeli još
više vrištati.Pogledala sam prema vratima iza
sebe.Mračna sjena je stajala na vratima i
kandžama grebala po zidu.Pogledala sam
iznad sebe i vidjela kako na zidu,uz pomoć
kandži,vise četiri sjene.Začula sam vrisak
svoje sestre i okrenula se.Vrištala je dok je
sjena zabadala kandže u prsa njenog muža.Iz
zida iza nje,izletila je još jedna sjena i
kandžama joj probila prsa.Mogla sam vidjeti
njeno srce na vrhu kandže.Vrisnula sam i
zaplakala.Svijetlo je ponovno zatrepetalo
nekoliko puta.Pustila sam dečkovu ruku i
otrčala u najbliži kut i pokrila oči
rukama.Osjetila sam kako me netko
zagrlio.Par sekundi poslije buka i vriska su
prestale i osjetila sam kako su mi ruke
tople.Svijetlo se vratilo.Lagano sam otvorila
oči i maknula ruke s lica.Nadala sam se da je
sve to bio ružan san,ali ne.Nekoliko sjena
stajalo je par metara dalje od mene i gledalo
me.Osjetila sam kako mi nešto kapa po
ruci.Bila je to krv.Pogledala sam iznad sebe i
vidjela kako moj dečko,visi, pribijen na zid
iznad mene,dok mu komad metala strši iz
prsa i vrata.Suze su mi krenule niz obraze i
spustila sam pogled. Sjene su bile
blizu,preblizu.Mogla sam ih dotaknuti.Gledale
su me nekoliko sekundi.Počele su se smijati
jezivim osmjehom,ali nisam vidjela zube,niti
usta,samo nekoliko parova krvavo crvenih
očiju.Samo su nestale,poput dima,isparile.S
ljedeće čega se sjećam je da sam se
probudila zavezana za krevet.Vjerojatno sam
u nekakvoj ludnici.Doktori me posjećuju
nekoliko puta dnevno.Pokušavaju iz mene
izvući što se dogodilo u crkvi,ali ne vjeruju
mi.Vjeruju da imam shizofreniju.Ali ja znam
što sam vidjela.Drago mi je što ću izaći
odavde.Ne znam kolik osam već
ovdje,nekoliko mjeseci mislim,stalno
zavezana.Možda je prošla i godina ili
više.Kako god bilo,vidim da u hodniku svjetlo
treperi.

Ocena:

(1 glas)

Pročitano: 310 x

Komentari (1)