Candyman

Cika Niki

31.08.2015 u 15:22

podu da mi vidi lice.
-„Mike…Oprosti nisam znala da si ti?“
-„Dovraga zašto držiš vrata otvorena ako ne želiš da ti provalnici ulaze u kuću?“
-„Dovraga...Ta prokleta vrat…Ne znam što im je,zvala sam majstora da ih popravi i nije još došao.“
-„Nebitno je to sad…Ahh moja leđa,čime si me opalila:“
-„Oh ništa posebno…Obična palica.“
-„Da,obična.“
-„Oprosti,hoćeš ustati?“
-„Ne namjeravam ovdje ležati cijeli život.“-lagano sam ustao i pružio joj ruku.
-„Pa dugo se nismo vidjeli ha?“-rekao sam.
-„2 godine…Otkako je…“
-„Nemojmo o tome…Molim te.“-prekinuo sam je.
-„U redu…Razumijem te.Čula sam što se dogodilo.“
-„Ja ono nisam napravio Laura.“-nisam htio da me izbaci iz kuće,trebalo mi je prenoćište.
-„Ne brini…Poznajem jednog policajca.Sve mi je ispričao.“
-„Znači…Vjeruješ u sve što sam rekao.“
-„Mike…Sve je tako čudno što god da je bilo.Ludo je uopće misliti da je to istina,ali opet nisi normalan ako kažeš da nije.“
-„Hvala ti…Htio sam te pitati mogu li živjeti kod tebe dok se ne snađem?“
-„Naravno…Uostalom,dobro će mi doći muška ruka u kući.“
-„Pa hvala ti…Dugujem ti.“

Napokon sam spavao na normalnom krevetu i probudio se kao normalan čovjek.Miris šunke i jaja dugo nisam osjetio.Laura očito već sprema doručak.Sišao sam u kuhinju i naravno,doručak je bio spreman i Laura je već sjedila za stolom.
-„Dobro jutro spavanko…Nadam se da si galdan!“
-„Jutro…Da,dugo nisam jeo nešto jestivo.“
Laura i ja smo uvijek bili u dobrim odnosima.Moja pokojna žena i ona su bile kao rođene sestre,mada su bile poprilično daleki rođaci.Pojeli smo doručak i otišli u vrt da popijemo kavu.
-„Čuj…Laura...Još se baviš onim stvarima?“
-„Misliš…Nabavljanjem podataka?“
-„Da…Trebam…Pronaći nekog,ako se ot može tako nazvati.“
-„Mogu ti nabaviti par podataka sigurno…Samo reci ime.“
-„Candyman.“
-„To je…“-zastala je kad je shvatila.
-„Da…To je onaj stvor koji je ubio Johna,Maxa i Alexa.“
-„Idem odmah pronaći što mogu.“
Otrčala je u dnevnu sobu i upalila računalo.Ja sam ostao u vrtu.Odjednom me zabolila glava i dobio sam jaku vrtoglavicu.Mutilo mi se ispred očiju i osjetio sam sladak okus u ustima.Trajalo je svega 10-ak sekundi i zatim je naglo prestalo.Pogledao sam u šumu iza Lurine kuće,nešto je stajalo onda u grmlju između drveća.Nisam mogao vidjeti što je to.Pogledao sam bolje,ali počelo se kretati nazad,dublje u šumu.Krenuo sam prema mjestu gdje sam vidio to nešto.Imao sam što i vidjeti.Vrećica puna čokoladicam je ležala ispred mene u grmlju.Otrčao sam u kuću do Laure i rekao joj što sam vidio.Nije joj bilo jasno što govorim pa sam joj ispričao sve što se dogodilo Alexu i Maxu.Počela je shvaćati što govorim.
-„Što ćemo napraviti?“
-„Mislio sam da me zaboravio,ali očito nije..Moramo pobjeći odavde.“
-„Idemo spremiti stvari i idemo do moje prijateljice.Ona nam možda može pomoći.“
-„Kako?“
-„Sin joj je nađen ubijeo nedaleko od grada u šumi.“
-„Ok idemo do nje.“
-„Čekaj…Pronašla sam nešto o tom stvoru.“
-„Da čujem.“
Počela je čitati.-„Candyman,stvorenje nepoznatog porijekla i starosti.Opisuje ga se kao visoko stvorenje u odjelu i plaštem.Legenda kaže da se hrani posebnom djecom.Njegove žrtve su i mladi i stari,ali poznato je samo da se hrani djecom smeđe kose.Ostale žrtve ubija iz zadovoljstva i to najčešće tako da im slomi vrat stiskom svog pipka koji ima umjesto lijeve ruke ili im razdere prsa i trbuh svojim prstima.Viđen je diljem svijeta i nikome nije poznat način kako da ga se zaustavi.Svjedoci koji su se susreli s njim licem u lice kažu da može kontrolirati um i ima sposobnost telepatije kao i teleportacije.Postoji samo jedna fotografija ovo stvorenja.“
Pogledao sam fotografiju.Bila je prilično stara možda iz 60-ih ili 70-ih.Jasno je prikazivala šumu iza nekakvog dvorišta i iza drveta se jasno vidjelo lice Candymana i polovica njegovog odjela.
-„On stvarno postoji Mike.“-rekla je Laura uplašeno.
-„Da Laura…On je stvaran,i moramo što prije pobjeći odavde.“

stranice:«1 23

Ocena:

(1 glas)

Pročitano: 1223 x

Komentari (0)