Dodir s onog svijeta

Cika Niki

31.08.2015 u 15:23

bilo je čvrsto stegnuto, kao da je netko na stolici. Rolete su se otvorile i mjesečeva svjetlost ušla je u sobu. Zaprepašteno sam gledala u čovjeka na stolici. Svi zubi bili su mu povađeni i strašno je krvario. Odjednom pored mene u sobu je ušla medicinska sestra i doktoru dala veliki čekić. Bijele uniforme bile su im uprskane krvlju i imali su užasan zadovoljan smješak. Polako sam koračala unazad i sudarila se s nekim. Uplašeno sam poskočila u stranu.
-„Znaš li gdje je moja mamica?“ bila je to ponovno ona curica.
-„Neeeeeeee!“ zaderala sam se tako glasno da je odjekivalo bolnicom. Odjednom svi ti ljudi skrenuli su pažnju na mene, kao da su me tek sada prvi put vidjeli. Doktor je pogledao sestru i nasmješio se, a zatim nastavio velikim čekićem lupati po koljenu onog jadnog čovjeka. Potrčala sam nazad. Odjednom je kroz prozor ispred mene uletjela velika nacistička zastava i prekrila mi glavu. Na trenutak nisam ništa vidjela, a kada sam ju skinula s sebe shvatila sam da ležim na hladnom i vlažnom podu u podrumu. O ne, ne bi smijela biti ovdje. Brzo sam ustala i krenula stepenicama prema gore, ali su se metalna vrata zatvorila ispred mene. Slaba rasvjeta upalila se samo od sebe, a jaka svijetlost dolazila je iza velikog metalnog ormara. Polako sam mu se približavala i malo odmaknula od zida. Zaprepaštena onim što vidim nakon što sam odgurnula ormar od zida, polako sam se sagnula i ušla. U nevjerici sam gledala velike kaveze prepune kostiju i štakora koji su ih grickali.
-„Znaš li gdje je moja mamica?“ malena curica sjedila je u jednoj od njih držeći se za rešetke.
U nevjerici sam odmahnula glavom i krenula nazad kada se ispred mene stvorio onaj doktor i ugurao me u jednu od njih, pored one male curice. Zaključao ju je i izašao van.
-„Znaš li gdje je moja mamica?“ prošla je kroz rešetke prema meni.
-„Ne znam gdje je tvoja prokleta mama!“ zaderala sam se te nastavila lupati i zvati pomoć.
Odjednom je ispustila medvjedića kojeg je držala u rukama i počela snažno vrištati. Tako snažno da su zidovi polako pucali, a iz mojih ušiju je potekla krv. Tada sam ugledala Ivana, on mi je platio da mu donesem „robu“ iz bolnice koji su mu dileri ostavili.
-„Pomozi mi!“ pokušala sam ga dohvatiti rukama.
Skinuo je veliki kaput, a na rukama sam mu gledala nacističku traku. Mjesečina je obasjala njegov lik i pokazala da je on jedan od njih. Skupila sam se jednom kutu i zatvorila oči. Kada sam ih otvorila on je stajao ispred mene. Bili smo u pinskoj komori. Kroz otvor u kutu polako je ulazio plin, sve dok se nisam onesvjestla. Probudila sam se na operacijskom stolu. Trebalo mi je nekoliko trenutaka da shvatim da je se oko mene prepuon krvi, moje krvi. Jedva sam podigla glavu i vidjela svoju rasporenu utrobu. Dokotor je vadio moja crijeva iz njega.
-„Što?“ jedva sam progovorila.
Odjednom mi je Ivan približio i snažno me udario u glavu. Osjetila sam oštru oštricu na svome vratu. A zatim i tamu. Moj duh gledao je moje mrtvo tijelo.

stranice:«12

Ocena:

(2 glasa)

Pročitano: 1028 x

Komentari (0)