SVE MOJE BURNE GODINE S PAJOM

FoX

11.12.2013 u 22:55

vas zamolim da mi nikakav komunist ni govora, ali niti jedne riječi, ne progovori, jerbo u grobu ću se prevrnuti, a ne samo prevrnuti, već i ustati iz groba da ga noću morim i da mu, ne samo njemu nego i svima njima, koliko ih je na svijetu - Jebem Mater."

IMOVINA I DIREKTORI GRAĐEVINCI

"DOBRO DA NAS NISU ISTUKLI"

Od samog početka imao je status glumca od jugoslavenskog značaja, igrao je u produkcijama iz Zagreba, Sarajeva, Splita, Skoplja, Novog Sada, Beograda, Budve... Jednog jutra snimatelju Boži Nikoliću zazvonio je telefon:

"Mašane, ponudili su mi Budvani da kupimo jeftino garsonijere, za šesnaest milijuna." Crnogorce je volio zvati Mašanima. Odmah su se spakirali i otišli u Budvu. Našli su firmu koja im je povoljno nudila stanove. Zatekli su direktore usred sjednice upravnog odbora i odlučili ih pričekati u restoranu na prvome katu. Paja i Mašan su sjeli i naručili votku. Nakon nekog vremena došli su i direktori, počela je priča, kovali su se veliki planovi, ovi su bili ponosni što će imati tako slavnog sugrađanina, krenuli su i ozbiljni pregovori oko cijene, lokacije stana, sa svakom novom turom rasla je i kvadratura garsonijera, a onda je u jednom trenutku došlo do točke preokreta – Paja je počeo objašnjavati da je more potpuno besmisleno u odnosu na Savu.

"Nemate pojma koliko je bolje ploviti rijekom nego morem!"

Krenuo ih je vrijeđati i verbalno zlostavljati. Nitko se ne sjeća kako je večer završila, ali ujutro je Boži zazvonio telefon u hotelskoj sobi:

"Mašane, kupismo li mi one garsonijere?!"

"Jesi li normalan, dobro da nas nisi istukli!"

"Da bježimo?"

"Bježimo!"

Nakon godinu dana Crnu Goru je zahvatio veliki potres.

Zove Paja: "Vidiš, Mašane, kako je dobro što nismo kupili garsonijere!"

stranice:«1 2 34

Ocena:

(1 glas)

Pročitano: 1946 x

Komentari (5)